Grad Krk: 08. – 28. kolovoza 2025.
LINK IN ART 11 | Suvremena znanstveno-fantastična likovnost: The Wasteland Loot, izložba skulptura Vica Glibote
Galerija Decumanus
Radno vrijeme: pon. – sub. 10.00 – 12.00; 19.00 – 22.00
Organizator: Centar za kulturu Grada Krka
Kustosica: Luisa Ritoša
The Wasteland Loot
Tekst: Luisa Ritoša
Svojim monumentalnim konstrukcijama, reljefima i skulpturama Vice Gilbota utjelovljuje svijetove nepoznate budućnosti. Svoj umjetnički izraz gradi kroz raznovrsne materijale, od drva, kamena, gipsa i betona do stiropora i lijevane sintetičke smole, često ih kombinirajući s električnim instalacijama i metalnim punilima. Sintetička smola mu omogućuje preciznu izvedbu i direktnu interakciju s formom. Tonovi su prigušeni, boje minimalizirane i naša se pažnja okreće obradi materijala. U izradi je vidljiva sklonost kontrastima pri čemu suprotstavlja glatke i hrapave teksture, čime pojačava vizualni i taktilni dojam. Motivi koji ga zaokupljaju najčešće su u spektru cyberpunk i postapokaliptične ikonografije.
Zaokupljen mogućnostima spajanja ljudskog i tehnološkog Glibota otvara niz pitanja iz bio-mehanike, bio-etike i genetskog inženjeringa. Njegove figure zarobljene u mehaničkim strukturama svjedoče vizijama integracije čovjeka i tehnoloških komponenti te istražuju komplicirani odnos čovjeka i tehnologije. Prisutni elementi iz prirode, stabla, biljke, ali i sama apstraktna, obla, organska forma materijala, koja se povremeno javlja, podcrtava kontrast s distopijskom temom. Linije, sjene, oblici i teksture rastaču se i podsjećaju nas na degradaciju i raspadanje. Hrđave strukture prizivaju napuštene gradove. Sam naziv izložbe “The Wasteland Loot” (“Plijen pustoši”) asocira na post-apokaliptične prizore kakve viđamo u wasteland cyberpunk filmografiji.*** Autora tehnološki napredak fascinira, ali istovremeno plaši. Svjestan kako je put kojim civilizacija danas kroči prepun rizika i opasnosti on materijalizira/sublimira ove strahove u konkretne radove. To nisu promišljanja o dalekoj budućnosti, već o današnjim tehnološkim i medicinskim inovacijama. Primjeri integracije ljudskog tijela s naprednim tehnologijama dio su suvremene medicine. Koriste se bionički udovi, povezani s perifernim i centralnim živčanim sustavom, neuralni implantati, tehnologije augmentirane stvarnosti (AR) i senzorne ekstenzije. U tom kontekstu, Glibota se dotiče transhumanizma, ideje koja zagovara poboljšanje ljudskih sposobnosti putem tehnologije. Humanoidi predstavljaju sljedeću fazu evolucije čovječanstva, a transhumana bića intenzivno se razvijaju: kiborzi (Cybernetic Organisms) odnosno ljudi s bioničkim udovima, pametnim implantatima poput pacemakera, zatim genetski unaprijeđeni ljudi (Bioenhanced Humans), nadograđeni genetskom manipulacijom, s vidno poboljšanim fizičkim i mentalnim sposobnostima. Još radikalniji oblik evolucije bili bi (biti će) sintezni humanoidi (Synthetic Humans), bića izrađena od sintetičkih inovativnih biomaterijala, ali s mogućnošću prijenosa ljudske svijesti u digitalni oblik. Napredak u nano i neurotehnologiji te biomedicinskom inženjeringu mogao bi omogućiti direktnu komunikaciju s umjetnom inteligencijom putem neuralnih sučelja. Na koncu, planiraju se stvoriti nadljudi (Posthumans), bića visoke inteligencije i tjelesne otpornosti, potencijalno besmrtni. Ovi planovi i projekti u punom su jeku, te je samo pitanje vremena do ostvarenja. Nadljudi, kreirani genetskim inženjeringom, nadopunjeni biomimetičkim materijalima predstavljaju sljedeće poglavlje naše civilizacije, u kojem obični ljudi postaju biološki inferiornija bića.
Fascinacija ZF žanrom kod Glibote se proširuje i na svemirska prostranstva. Njegov rad nadilazi galerijske prostore, uključuje edukativne projekte poput Astroparka u Makarskoj, projekta koji afirmira astronomiju, gdje je kroz sedam javnih skulptura predstavio planete Sunčevog sustava. Tematika svemira za njega postaje moment oslobođenja u kojem se ogledava njegov istraživački elan. Njegovo djelovanje i umjetnička praksa smještaju ga u kontekst umjetnika koji spajaju znanost i vizualnu umjetnost.
U vremenu kada vječan život postaje mogućnost, Glibota nas podsjeća na zakon entropije, nudeći dijalektiku progresa i dekadencije kao neizbježnu stvarnost visokotehnološkog svijeta. Moćne, impresivne, prisutne i nezaobilazne njegove nas skulpture fasciniraju i ispunjavaju naš duh udivljenjem i nemirom. Njegovi radovi otvaraju prostor za refleksiju o suvremenoj civilizaciji, njezinim temeljima i limitima ekspanzije u eri nadzornog kapitalizma. Kritički promišlja trenutak kada civilizacija doseže tehnološki vrhunac, nakon kojeg neminovno slijedi pad. Njegovi postapokaliptični pejzaži i posthumani entiteti postaju ogledala u kojima se lomimo, nestajemo i prepoznajemo vlastite strahove od dehumanizirane sadašnjosti i budućnosti.
